NATO-ovi odnosi sa Bosnom i Hercegovinom
Bosna i Hercegovina je jedna od najnovijih članica Partnerstva za mir, pridružena 2006. godine. Unutar te strukture NATO i Bosna i Hercegovina razvijaju saradnju sa naglaskom na demokratskim, institucionalnim i odbrambenim reformama, kao i praktičnu saradnju u drugim oblastima. Saradnja zemlje sa NATO-om razrađena je u Individualnom programu partnerstva (IPP). Zemlja trenutno razvija Individualni partnerski akcijski plan (IPAP), radi produbljivanja saradnje s NATO-om. U aprilu 2008. godine Bosna i Hercegovina je pozvana da započne Intenzivirani dijalog sa NATO-om o svojim težnjama ka članstvu i sa tim povezanim reformama.
Saveznici su odigrali presudnu ulogu u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu i u osiguravanju postignutog mira raspoređivanjem značajnog broja vojnika tokom devetogodišnjeg perioda, od decembra 1995. U decembru 2004. godine ta odgovornost je predana Evropskoj uniji. NATO je zadržao vojni štab u Sarajevu kako bi pomagao bosanskim vlastima u odbrambenoj reformi, protivterorizmu, sakupljanju obavještajnih podataka i hapšenju osumnjičenih za ratne zločine.
Bosna i Hercegovina se sada pokušava približiti euro-atlantskim standardima i institucijama. Kao i kod mnogih NATO Partnera, stepen saradnje u konačnici zavisi od spremnosti zemlje da nastavi svoje demokratske, institucionalne i odbrambene reformske procese. Od zemlje se također očekuje da u potpunosti sarađuje sa Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Kako saradnja funkcioniše u praksi?
Oblasti saradnje, reformski planovi i procesi političkog dijaloga detaljno su izloženi u IPP-u za Bosnu i Hercegovinu, koji je zajednički usaglašen sa NATO-om za period od dvije godine. Ključni prioriteti uključuju razvoj potpune demokratske kontrole nad oružanim snagama, odbrambenim planiranjem i finansiranjem te civilno-krizno planiranje.
Uz pružanje podrške reformi, još jedan ključni cilj NATO-ove saradnje sa Bosnom i Hercegovinom je razvoj kapaciteta vojnih snaga zemlje za saradnju sa snagama iz zemalja NATO-a i drugih Partnera, posebno u mirovnim operacijama i operacijama upravljanja krizama.
Više…
Kako su se razvijali odnosi sa Bosnom i Hercegovinom?
U augustu 1995. NATO-ovi zračni napadi odigrali su presudnu ulogu u okončavanju krvavog trogodišnjeg sukoba u zemlji. U decembru 1995. Savez je rasporedio svoju prvu misiju održavanja mira u istoriji, Implementacijske Snage (IFOR), radi provođenja vojnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. IFOR su godinu dana kasnije zamijenile Stabilizacijske snage (SFOR), koje su pomagale u održavanju bezbjednog okoliša radi poticanja obnove zemlje i pružanja podrške reformi bosanskih oružanih snaga. Kako se sigurnosna situacija postepeno poboljšavala, broj pripadnika mirovnih snaga progresivno se smanjivao, sa 60 000 vojnika, koliko ih je prvobitno bilo raspoređeno, na 7 000 u 2004. SFOR-ova misija se završila u decembru 2004, kada je odgovornost za održavanje sigurnosti predana Evropskoj uniji. NATO i dalje pruža podršku operaciji EU-a u BiH (Operacija Althea), u okviru sporazuma "Berlin plus".
Više…